1968. godine osniva ''Ansambl Vladimira Smiljanića''
s kojim snima 3 ploče.

S ''Ansamblom Veseli Podravci'' snima  četvrtu ploču  1974. godine

Vladimir Smiljanić 13.06.2008. promovirao svoj novi album

dukati, Vera Svoboda, Đuka Čaić i mnogi drugi. O Vladi Smiljaniću ponajbolje govore riječi koje je u privitku ovog izdanja napisao Stjepan Šegovac: “Venama svih ljudi teče krv. Za neke kažu da im uz krv teku i benzinski oktani, drugima vino, trećima boje…Vladi Smiljaniću zasigurno teče – glazbena krv!"
Primarno podravska, ali istovremeno i slavonska i kajkavska…
Rođen na razmeđi Slavonije i Podravine, u Starom Gradcu, mjestu u kojem sa zapadne strane “dežd curi”, a s istočne strane “kiša pada”, upijao je sve najbolje od starih mužikaša Podravaca, slavonskih tamburaša i mađarskih guslača. Ta vjetrometina stilova nije ga nimalo zbunila. Točno je posložio što kome pripada pa jednako dobro piše za Slavonce i Podravce. Jednako dobri su mu tekstovi i glazba za kajkavsko i za štokavsko područje. Smiljka ima ono što rijetki posjeduju – jednako dobro piše glazbu i tekstove. Zapravo to nisu tekstovi. To su pjesme s dubinom, porukom, puni etnosa, a opet suvremeni s porukom i pokudom, ponekad cinični, ponekad veseli i optimistični. Smiljanićeve pjesme su scenario po kojem se može snimati dokumentarac o običaju, životu, događaju. Zato ne treba čuditi što su postale – narodne. Prihvaćene od najširih slojeva među kojima malo tko zna da su njegovo autorsko djelo. Ako je i učio na zasadima Lengera, Švarbića i ostalih ponajboljih mužikaša, Smiljanić ih je nadišao u svim elementima od stvaranja pjesama na tradicijskm zasadima. Bez sumnje, isti rezultat bit će i s pjesmama s ovog nosača zvuka. Vlado Smiljanić ima “podravsku krv” koja odgovara svim krvnim grupama.”

Vladin potpis stoji godina 1986. Gle, baš i godina mojih prvih uglazbljenih stihova, od kojih kasnije mnogi bivaju optočeni Vladinom glazbom ovjenčavši se tako i nagradama na požeškom Trgu Svetog trojstva. A godina kada Vlado tijelom odlazi iz zavičaja? Slučajna? 1971. Nije u hrvatskom biću nikada slučajna. Hrvatsko proljeće. Proljeće koje Vladi otvara vrata glazbenoj sceni, ali i otvara poklopce škrinje u kojoj se poput biserja taloži hrvatska glazbena baština. I ime Vlade Smiljanića. Možda tek samo Smiljka. Dovoljno. I jednom kad Tambure budu tiho svirale. Sjećanja Vladina i naša bilježe nastupe sa Švarbićima, Lulićima, Lengerima, u Grupi X, Tajni, Ex Panoniji, Pet za pet… K’o melem na rane nižu se turneje u hrvatskim ognjištima diljem svijeta sa Vice Vukovom, Đukom Čaićem, Ivom Fabijanom, Ćirom Gašparcem,  Kićom, Šimom i ponajviše sa Verom Svobodom. Nižu se i festivalu nezamislivi bez Vlade: PITOMAČA koju začinje nagrađenim pjesmama, POŽEGA gdje ga nagrade ne mogu zaobići. S nagradama se vraća i sa KRIJESNICE  i sa BRODFESTA. O bogatom opusu izdanih nosača zvuka svjedoči i ova kolekcija, a o Vladi autoru, Vladi toncu i producentu, Vladinim nominacijama za Porin, na drugoj stranici i sam drugim glazbeno nadahnutijim rukopisom.”