|
|
 |
Vladimir Smiljanić
„Rodil sem se vu najlepšem raju, v
Podravini, vu najlepšem kraju.
Na svetog Jožefa tu na Dravi,
tamburu mi odma v ruke dali.
Stari japa navek znal je reci s
tamburom se nemre gruntek steci.
S tamburom sem celi svet obišel, s
Podravine zbog nje sem otišel.
Vrnul se bum makar v lesu, il nek
Dravu sim donesu“. |
|
Tako kazuje pjesma. I zaista,
Vladimir Smiljanić rođen je
19.03.1947.godine u lijepom
podravskom mjestu Stari Gradac.
Svoju muzičku karijeru, posvećenu
podravskoj pjesmi i riječi,
započinje sredinom šezdesetih.
Zapošljava se u Jugotonu, današnja
Croatiarecords 1967. godine, gdje je
proveo čitav životni vijek, posvećen
podravskoj glazbi, sudjelujući na
svim projektima. |
|
 |
1968.
godine osniva ''Ansambl Vladimira
Smiljanića''
s kojim snima 3 ploče.
S
''Ansamblom Veseli Podravci'' snima
četvrtu ploču 1974. godine
|
 |
|
|
U
Pitomači suosniva narodno zabavni
sastav ''Grupa X'' s kojom snima 2
ploče.
Poslije
toga neki članovi napuštaju sastav,
pa uz neke pridošle nastaje ''Grupa
4X'' s kojom snima 2 ploče. |
|
 |
Zatim osniva ansambl
''Tajna''
s kojim snima
tri albuma
s podravskim narodnim pjesmama.
|
|
|
Vladimir Smiljanić 13.06.2008.
promovirao svoj novi album |
 |
Dvostruka kompilacija hrvatskog
autora tamburaške glazbe
Vlade Smiljanića, jednog od
najpoznatijih skladatelja
koji je svojim radom na
određen način povezao velik
broj kvalitetnih tamburaša,
objavljena je u povodu 40-te
obljetnice glazbenog
djelovanja ovog vrsnog
autora. U njegovoj bogatoj
kolekciji postoji velik broj
pjesama koje su ga
proslavile na festivalima u
Požegi, Brodu, Pitomači.
Njegova kompilacija donosi
45 pjesama koje je Vlado
Smiljanić sam odabrao, a
koje predstavljaju presjek
njegovog rada u ovih 40
godina koliko je prisutan na
tamburaškoj sceni Hrvatske.
Među najpoznatijim
izvođačima koji su pjevali
njegove pjesme su: Najbolji
hrvatski tamburaši, Boris
Ćiro Gašparac, Stjepan
Jeršek Štef, Krunoslav Kićo
Slabinac, Gazde, Šima
Jovanovac, Slavonski
|
|
|
dukati, Vera Svoboda, Đuka Čaić i
mnogi drugi. O Vladi Smiljaniću
ponajbolje govore riječi koje je u
privitku ovog izdanja napisao
Stjepan Šegovac: “Venama svih ljudi
teče krv. Za neke kažu da im uz krv
teku i benzinski oktani, drugima
vino, trećima boje…Vladi Smiljaniću
zasigurno teče – glazbena krv!"
Primarno podravska, ali istovremeno
i slavonska i kajkavska…
Rođen na razmeđi Slavonije i
Podravine, u Starom Gradcu, mjestu u
kojem sa zapadne strane “dežd curi”,
a s istočne strane “kiša pada”,
upijao je sve najbolje od starih
mužikaša Podravaca, slavonskih
tamburaša i mađarskih guslača. Ta
vjetrometina stilova nije ga nimalo
zbunila. Točno je posložio što kome
pripada pa jednako dobro piše za
Slavonce i Podravce. Jednako dobri
su mu tekstovi i glazba za kajkavsko
i za štokavsko područje. Smiljka ima
ono što rijetki posjeduju – jednako
dobro piše glazbu i tekstove.
Zapravo to nisu tekstovi. To su
pjesme s dubinom, porukom, puni
etnosa, a opet suvremeni s porukom i
pokudom, ponekad cinični, ponekad
veseli i optimistični. Smiljanićeve
pjesme su scenario po kojem se može
snimati dokumentarac o običaju,
životu, događaju. Zato ne treba
čuditi što su postale – narodne.
Prihvaćene od najširih slojeva među
kojima malo tko zna da su njegovo
autorsko djelo. Ako je i učio na
zasadima Lengera, Švarbića i ostalih
ponajboljih mužikaša, Smiljanić ih
je nadišao u svim elementima od
stvaranja pjesama na tradicijskm
zasadima. Bez sumnje, isti rezultat
bit će i s pjesmama s ovog nosača
zvuka. Vlado Smiljanić ima
“podravsku krv” koja odgovara svim
krvnim grupama.” |
 |
Lijepih riječi o ovom vrsnom autoru nije
nedostajalo niti iz pera
Rajka Stilinovića:
“Rodil sem se vu najlepšem
kraju. Počeo bi tako Vlado
Smiljanić odu svojoj
Podravskoj krvi, svojoj
Dravi što tkana zlatnim
dravskim peskom teče
Vladinim venama. I odu svom
ocu Franji stihom tamburu mi
odma v ruke dali. Da, niti
sedam godina od Josipova
1947. nije prošlo, a u ruci
Vlade Smiljanića kucao bi
ritam s bugarije, da bi
nedugo potom zacvrkutao prim.
Je li tad rođeno još jedno
priznanje: Slavonijo ja sam
tvoje dijete? Mi čiji
korijeni poput Vladinih niču
iz iste ravnice znamo da se
njegova zipka, njegov Stari
Gradac jednakom radošću
veseli uz kićenu slavonsku i
uz široku podravsku pjesmu.
Jest zato Vlado i Cvijet
Podravine i Slavonije
dijete. Jest zato i
pjesmarica Pjesme i plesovi
iz Hrvatske na kojoj uz
|
|
|
Vladin potpis stoji godina 1986.
Gle, baš i godina mojih prvih
uglazbljenih stihova, od kojih
kasnije mnogi bivaju optočeni
Vladinom glazbom ovjenčavši se tako
i nagradama na
požeškom Trgu Svetog trojstva. A godina kada
Vlado tijelom odlazi iz zavičaja?
Slučajna? 1971. Nije u hrvatskom
biću nikada slučajna. Hrvatsko
proljeće. Proljeće koje Vladi otvara
vrata glazbenoj sceni, ali i otvara
poklopce škrinje u kojoj se poput
biserja taloži hrvatska glazbena
baština. I ime Vlade Smiljanića.
Možda tek samo Smiljka. Dovoljno. I
jednom kad Tambure budu tiho
svirale. Sjećanja Vladina i naša
bilježe nastupe sa Švarbićima,
Lulićima, Lengerima, u Grupi X,
Tajni, Ex Panoniji, Pet za pet… K’o
melem na rane nižu se turneje u
hrvatskim ognjištima diljem svijeta
sa Vice Vukovom, Đukom Čaićem, Ivom
Fabijanom, Ćirom Gašparcem, Kićom,
Šimom i ponajviše sa Verom Svobodom.
Nižu se i festivalu nezamislivi bez
Vlade: PITOMAČA koju začinje
nagrađenim pjesmama, POŽEGA gdje ga
nagrade ne mogu zaobići. S nagradama
se vraća i sa KRIJESNICE i sa
BRODFESTA. O bogatom opusu izdanih
nosača zvuka svjedoči i ova
kolekcija, a o Vladi autoru, Vladi
toncu i producentu, Vladinim
nominacijama za Porin, na drugoj
stranici i sam drugim glazbeno
nadahnutijim rukopisom.” |
|
|
|