Dragan Vlajnić
   Rođen je u Lasovcu (u blizini Šandrovca). Otac mu je bio kovač i imao je vlastiti muzički sastav s kojim je nastupao po svadbama.
   Kako jabuka ne pada daleko od stabla tako je i mladi Dragan već s deset godina počeo svirati violinu, a 1964. i "propjevao". Osniva vlastiti sastav s kojim nastupa na "čejanju perja" i "lužđenju kokruza" i sličnim seoskim okupljanjima.
   Sviraju izvornu narodnu podravsku i bilogorsku glazbu koja je i danas u srcu Dragana Vlajnića. Glazbeni sastav je imao dvije violine, bugariju, bas i harmoniku, a na nagovor svoga oca počinje se ozbiljnije baviti glazbom. Počinje svirati s tada vrlo popularnim sastavom "Veseli Bilogorci" s kojima je nastupao od Pitomače do Bjelovara. Svirao je po svadbama cijele zime , a već 1967.-68. godine ima svoje prve snimke

   Odlaskom 1970. godine u vojsku, Dragan sve više sluša tadašnju popularnu zabavnu glazbu, jer bilo je to vrijeme "Električne struje", Beatlesa i drugih sastava koji su plijenili ne samo Draganovu pozornost, već i svih mlađih naraštaja. Izlaskom iz vojske nemiran Draganov duh ga je tjerao dalje.
   S Mirkom Posavcem, Ivanom Seidlom i Tomislavom Krmićem osniva grupu X. To je tada bio prvi električni sastav u Podravini, sa sjedištem u Pitomači. Snimaju i prvu singlicu s pjesmama "Ne tuguj, stari moj druže" i "Tvoje majke nema", za koje je muziku i tekst napisao Vlado Smiljanić s kojim Dragan i dalje nastavlja suradnju. Godine 1973. Dragan prelazi u popularni zagrebački sastav "Stranci"(nakon što su oni ostali bez vokalnog solista) s kojim snima desetak singlica i dva LP-a. Za njih tada skladaju Đorđe Novković, Rajmond Dujmić, Mišo Doležal i ostali poznati skladatelji. Sa "Strancima" ostaje osam godina i dobiva

"Tajna" je bio i prvi sastav koji je pored Blaža Lengera snimio sve najpopularnije podravske pjesme, u novom aranžmanu i novom zvuku. U to vrijeme izdali su nekoliko singlica i dva CD-a.
   U lipnju 1991. godine Dragan postaje dragovoljac Domovinskog rata, a nakon dvije godine, kao pričuvni časnik vraća se u Zagreb, na svoje radno mjesto u pošti u Draškovičevoj. Ipak, nostalgija za zavičajem prevladava te se Dragan 1995. godine vraća u Stari Gradac, odakle se i oženio 1974. godine Slavicom i ima dva sina. Tada počinje pjevati u Škrinjarevu sastavu "Veselo Podravci" s kojim snima CD. Kada dr. Jergović osniva "Podravske mužikaše" Dragan prelazi u taj sastav kao

Dragan Vlajnić i Franjo Barić bili su česti gosti u domu njihovog prijatelja u pjesmi i životu Blaža Lengera.

   Jedini uz Blaža Lengera ima najviše snimljenih skladbi od Zagreba, Varaždina do Osijeka i jedino su njih dvojica za svoje pjesme dobili Zlatne ploče(Dragan za zabavne pjesme). Većina pjesama govori o Podravini, Bilogori i rijeci Dravi.
Danas Dragan u Starom Gracu ostvaruje svoj dječački san ljubavi prema prirodi. Često jaše na konjima po prirodi, a mnogobrojne prijatelje prevozi fijakerom.